Somewhere where I can dream and stay in reality..
Neolla
*Mala napomena
  • Ako se pozadina ne prikazuje stisnite F5
Osmijeh
Nema boljeg osjećaja nego izmamiti osmijeh na lice na kojem se još vide tragovi suza....



Gubitak
Nitko ne gubi nikoga, jer nitko nikoga ne posjeduje.



Learning
I never learned from a man who agreed with me.


Time
Time waits for no one...



Zvijezde i čovjek
Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!



Sumnja
Sumnjati je gore nego znati... 
Realnost ima granice, a mašte ne.



Talking about
There is only one thing in the world worse than being talked about and that is not being talked about.



Wasting time
Wanting to be somebody else is a waste of the person you are.



Blog
subota, rujan 1, 2007


Šetam ulicama velebnoga grada i promatram,  promatram ljude oko sebe (zar nije zanimljivo izmišljati živote ljudima koji su protiv svoje volje umiješani u splet vaše mašte?)...
U tom vrtlogu gdje svaki čovjek izgubi svoju sjenu putem ja sam odavna zaboravila osjećaj osmijeha na licu ili barem okus iskrenih suza nakon kojih potrčimo prijatelju u zagrljaj utjehe. Najednom ugledam djevojku, bila je mojih godina, jedinstvenih crta lica i uplašenog pogleda. Stajala je tamo na suprotnoj strani ulice sama i kao da mi je htjela nešto reći, ali riječi  teške od vlastitog zaborava izgubile su se negdje u crnoj magli...
Zatim mi je mahnula, da baš meni i nije mi se učinilo, jer već sljedeći čas potrčala mi je ususret! Nisam se niti snašla, a ona je naglo zastala, pružila mi je ruke, kao da je vapila za pomoći? Tada sam osjetila nešto nedokučivo i snažno, nešto se probudilo i nanovo oživjelo toga tenutka u meni! Oči širom otvorene sada su shvatile bit onoga svetoga i taman kada sam joj ispružila svoju ruku nešto me zaustavi, nevidljivi i hladni zid stvarnosti je stao između nas. Tada mi je poklonila smješak i na usnama sam pročitala riječ hvala, ponavljala ju je sve dok neka viša sila nije svaki njen atom upila u ništavilo.
Okrenula sam se i ugledala svijet na drugačiji način, onako kako sami rijetki to mogu.
Zaprepastio me prizor, klaunovi su šetali ulicama. Jedan je žurio na tramvaj, drugi je pogledavao na sat, treći je vukao dijete za sobom, četvrti je ragovarao na mobitel, svaki je imao drugu masku i svaki je izgledao smiješno, izgubljeno i ponajprije žalosno...
Znala sam da sam do maloprije i ja bila samo jedan klaun na ovom svijetu zvanom cirkus.
Tada sam nošena stečenom energijom i željom otrčala do svoje sobe, uzela sam olovku u ruke i učinila ono što jedino i znam, svoje misli pretočila u riječi a zatim u rečenice...
Prenijela sam ljudima filozofiju svog viđenja života, pogledala sam kroz prozor i rekla-to ću činiti sve dok ne nestane i zadnji klaun na ovom svijetu.
 
Toga dana malo tko je primjetio da je jedna djevojka na ulicama velebnoga grada promatrala svoj odraz u ogledalu prozora i da je napokon pronašla nešto što je davno na putu izgubila-sebe.
neolla @ 23:57 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 20, 2007



Opet, ponavlja se isti prizor kao i prethodnih ljeta...
Samo ovoga puta nešto se promijenilo, ta želja u njoj da ostane i oživi sjećanja, da se vrati točno u vrijeme i mjesto kada je izgubila svoju sjenu na ovom svijetu... ta želja poprimila je razornu moć, ali 
umjesto da se utjelovi u riječima i snazi, ona je naprosto izdala svu njenu slabost i bol. Gledala ih je kako joj otimaju more, u suzama se nazirao vrtlog osvete i gnjeva, tišinu je prelomio povik: "Ovo je moj dom! Zar ne shvaćate da ja jedinu tu živim, ljubim i sanjam? Ta što je tu tako komplicirano shvatiti, najlakše je reći ona je dijete i ništa ne razumije, možda, ali zato osjećam! Osjećam da moje biće jedino je tu potpuno i to mi je dovoljno!" 
Ali nitko ju nije slušao, riječi teške od nemoći i spoznajom za vlastitom beznaščajnošću otpuhala je bura među prašinu i ništavilo.
Napokon u njoj se prelomi iskra hrabrosti i ona potrči tamo u daljnu i zaroni svom dušom i tijelom u plavu maglu. Otada ako priđete obali možete vidjeti kako nešto svjetluca na površini mora, to je sva bistrina i ljepota njenih tužnih očiju koju je ono zauvijek upilo.

neolla @ 22:58 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 18, 2007



Nisan znala da jubav i život dva najveća su neprijatelja
niti da sjena tvoja upiti će se u dušu moju

Zbog proklete sudbine tražila san te,
slijedila san to svitlo u tebi

Tvoje oči uprte u zemlju izmišljenu
otele su slobodu i jubav moju

Mirišeš na život, na zoru koja ukrade noći sjaj
tišina tvoja meni je najlipša skladba bila

Sada razumin zašto nikada mon osmjehu nisi odgovoria
Zašto se za artima mojin osvrća nisi

Jubavi tada nisan znala da slijep si...
 
I svu sriću ovoga svita dala bi  da me baren jedanputa
onin svojim plavin pogledon u suton otmeš...
neolla @ 17:32 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare
petak, ožujak 9, 2007


Ono doziva,
tiho šapuće  pjesme svog djetinstva,
osluškuje
pa zatim nastavlja melodiju,
na nitima suza i  izgubljene ljubavi ono svira...
 
u daljini nazire se san,
utočiste za njenu dušu
koje ju hrani  zabranjenim željama,
utonula je u maštu, u more, beskraj...
plovila je uspomenama i sjećanjima
zatim je naglo zastala, plakala je...
 
pogledom se opraštala i tražila ih oprost,
ali bilo je vrijeme za poći,
tada je njeno biće obuzela tajanstvena energija,
pružila je ruku,
umorne oči skrivale su neku nadu, osmijeh,
njeno je tijelo odnijela noć...ali bilo je prekasno!
 
kroz prozor dopiru šumovi,
dozivaju je, melodija sve brže svira,
polako se šulja prema prozoru,
samo korak je dijeli od života,
najednom joj se učini da vidi dijete
odnekud joj  poznato,
poželi otići za njim, poželi otići za slobodom...
skočila je, sjedinila se s prirodom,
plave oči zasjale su te se izgubile u plavetnilu....
te ljetne noći jedan život mladi
potnuo je prema neprobuđenim bezdanima...
 
melodija još uvijek svira,
samo jače i ljepše jer napokon ona kroči zaboravljenim stazama
mladosti gdje je izgubila dijete u sebi...
neolla @ 15:21 |Komentiraj | Komentari: 41 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 4, 2007




Nekada imam osjećaj da se svega bojim, ljudi, prirode, ljubavi.. Bježim cijelo djetinjstvo od uspomena jer se bojim da ću jednoga dana poželjeti se tamo i vratiti, a to je nemoguće... 
Bojim se započeti život jer onda bi mi ostala samo smrt, bojim se voljeti jer tada bi osjetila gorčinu suza, bojim se svjetlosti jer bi se plašila tame...
  Bojim se da zaboravim disati...
Jedino zbog čega se svakoga jutra budim je moć glazbe, u njoj ja mogu letjeti, ljubiti, smijati se. Glazba me povede tamo gdje stvarnost i zbilja nikada neće moći, ona me povede u maštu..

neolla @ 17:33 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 9, 2007




Jeste li ikada htjeli pronaći nekakavu prazninu, mjesto gdje možete pobjeći od svijeta i barem na trenutak ne osjetiti pritisak života i ljudi. To mjesto predstavljalo bi vaš odraz ličnosti, jer taj bi svijet, izmišljen ili ne, bio oblikovan vašim željama i vizijama. 
To mjesto ja sam davno pronašla, samo nisam ga prepoznala na vrijeme, sada je prekasno željeti izmijeniti prošlost..  Jedino što mi preostaje je već pomalo zaboravljena nada, nada da ću možda jednoga dana opet ugledati to mjesto gdje
sam ostavila svoje snove i davno izgubljeno dijete u sebi.
Danas kada šetam ulicama ovoga bezgraničnog grada, a oko mene beživotna zdanja koja grade surovu budućnost, osjećam da tu ne pripadam, da sam putnik skitnica u potrazi za onim uzvišenim i dragocjenim-domom.

neolla @ 12:40 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
6093
Život
Pustite me da sanjam, ako je taj san moj život, ne budite me...

Friend
A friend is someone who knows the song in your heart and can sing it back to you when you have forgotten the words.


Srce

Srce ima razloge,
koje razum ne razumije...



Čuda
U sebi nosimo čuda koja tražimo izvan sebe...




Smrt
Niti s tobom nit bez tebe
nema mojoj boli lijeka.
kad sam s tobom, ubijaš me,
a bez tebe smrt me čeka.

Ljubav
Volim te ne zbog toga što si ti, već što sam ja kad sam pored tebe.



Journey
My love for you is a journey; Starting at forever, And ending at never.



Gospodari tijela
Vladati nad sobom, najveća je vlast.



Istina
Istinite riječi su rijetko kada ugodne, a ugodne riječi su rijetko kada istinite.



Veličina čovjeka
Trebaš biti jako velik da bi shvatio koliko si malen.



Index.hr
Nema zapisa.